ZAGREB / MARTINOVKA / SVEUČILIŠNA OS
Tijekom stručne prakse, studenti Ana Maria Pacetti i Marios Tsangaris dubinski su uronili u povijest suvremenog urbanog razvoja Zagreba, glavnog grada Hrvatske s oko 800.000 stanovnika. S istančanim osjećajem, istraživali su suvremene socioekonomske i urbanističke konstelacije različitih gradskih općina, četvrti i predgrađa, stječući intiman uvid u šire metropolitanske okvire Zagrebačke županije s populacijom od otprilike 1.000.000 stanovnika – čime zauzima oko četvrtinu ukupne populacije Hrvatske.
Ovo iskustvo omogućilo im je ne samo razumijevanje urbane morfologije u tranziciji, već i fokusiranje na gradsku četvrt Martinovka, smještenu između stare gradske jezgre i poplavnog područja rijeke Save. Ova područja ne samo da predstavljaju ključne fizičke i prirodne elemente Zagreba, već i utjelovljuju paradigmatske aspekte njegove koncepcije.
Posebno, predmet proučavanja je trenutačno stanje urbanističke morfologije oko Sveučilišne staze u Martinovki, nedovršenog urbanističkog koncepta koji je započeo implementaciju početkom 1960-ih i sada je pod prijetnjom nestanka zbog uvjeta suvremenog postindustrijskog planiranja i upravljanja gradom, podložnog premoći snaga tržišta nekretnina.
Razvoj metodologija:
Istraživanje slučaja razvija se kroz nekoliko faza;
(1) kao dio kontinuiranog istraživanja sukladno godišnjim programima SF:iusa i njegovih partnera, razvijajući ideje i konceptualizirajući pristupe prostoru onako kako se doživljava na različitim razinama angažmana. Ovi će se pretvoriti u publikacije koje prikazuju rezultate istraživanja urbanog oblika proučavanog područja, kao i metodologije koje su korištene i predložene za daljnje istraživanje;
(2) kroz suradničku aktivnost učenja u kojoj se razvijaju novi pristupi primjenom naših metoda na druge zanimljive lokacije;
(3) zajedno sa studentskim praksama gdje svježe ideje i perspektive dolaze od pojedinačnih istraživača koji donose sa sobom različita iskustva i pristupe u rješavanju pitanja urbanog oblika u novom i nepoznatom okruženju. Kako bi se informirali, shvatili osjećaj prostora i njegove izglede, studenti provode intervjue s lokalnim korisnicima i dionicima (od članova fakulteta do predstavnika lokalne općine), rade na terenu i aktivno doživljavaju prostor koji je ključan za razumijevanje njegova urbanog oblika.
S ovim istraživanjem slučaja cilj nam je razviti i uskladiti nove metodologije i nove pristupe urbanim studijama s naglaskom na uključivanju lokalne zajednice, dijalogu i eksperimentalnim istraživačkim stavovima usmjerenim na lokalnost, društvenost i urbanost kao dijelove svakodnevnog iskustva u određenom području. S jedne strane, proizvodnja materijala u različitim oblicima trebala bi prikazati probleme, metodologije i perspektive kojima lokalna pitanja mogu biti riješena, fokusirana i/ili riješena od strane zajednice. Proizvedeni materijali također nude/predlažu zajednički okvir na kojem se jezici, ideje i koncepti razmjenjuju između stručnjaka i zajednice. Isto se odnosi na poboljšanje dijaloga između akademskih pristupa (fokusiranih na percepciju i opisivanje problema) i arhitektonske prakse (fokusirane na dizajn i provedbu rješenja). Istraživanje slučaja ima za cilj popuniti nevidljivu prazninu u nedostatku razumijevanja stvarnih problema urbanog planiranja i arhitektonskog dizajna kako se pojavljuju u svakodnevnom životu zajednice unutar njihovih vlastitih rutina i praksi prostora. S druge strane, projekt također predlaže različita konceptualna rješenja koja će koristiti umjetničke i kreativne pristupe komunikaciji i diseminaciji ideja za i unutar zajednice. Ukupni rezultat trebao bi se promatrati kao sveobuhvatni skup dokumenata koji prikazuju nalaze u nekoliko područja apstrakcije: doživljavanje urbanosti na terenu, urbanistički oblik općine, konceptualizacija problema i perspektive za rješavanje problema te ispravak i razvoj metodologije za daljnju provedbu.
Kao glavna aktivnost stručne prakse, suradnja na razvoju multidisciplinarnih metoda za poučavanje urbanističkih terenskih istraživanja obuhvatila je proučavanje teorijskog sadržaja ukorijenjenog u pokret Situacionističke Internacionalne i elemente koji čine Unitarni Urbanizam (dérive – détournement – psihogeografija); testiranje četiri modula nastavnih aktivnosti u susjedstvu Martinovke i općini Trnje, smještenima na rubu “starog” i modernog Zagreba; postavljanje individualne istraživačke perspektive i mapiranje primjenom teorijskih inputa u perceptivnoj praksi senzorijskog terenskog rada; smišljanje refleksivnih hipoteza o temi; te izrada individualne reportaže za web stranicu SF:iusa i fanzina koji će se tiskati i distribuirati na nekoliko mjesta društveno-kulturnog intenziteta na istraživanom području. Zadatak je obavljen i kao individualni rad svakog od pripravnika (studenti arhitekture Ana Maria Pacetti i Marios Tsangaris) i kao timski rad pod mentorstvom stručnog osoblja SF:iusa (arhitektica i urbanistica Dafne Berc; koordinatorica projekta, filozofkinja i komunikologinja Layla Munitić i predsjednik SF:iusa, filozof i povjesničar umjetnosti Dario Vuger).