Priče s ruba: Nekropedija

U književnom klubu Booksa održano je predavanje Priče s ruba: Nekropedija autorice Sare Jakupec, gdje je predstavila viziju očuvanja zaboravljenih života koja počinje istraživanjem groblja a završava na mreži.

Na stvarnom i imaginarnom teritoriju Istre i Kvarnera, oblikovanom čestim promjenama granica, identiteta, jezika i političkih režima tijekom 20. stoljeća, autorica sustavno ispituje mogućnosti povezivanja terenskog rada, arhivskog istraživanja i digitalno-humanističkih alata.

Polazeći od gradskih i mjesnih groblja kao otvorenih muzeja i arhiva, Sara Jakupec razvija virtualnu platformu Nekropedija, usmjerenu na rekonstruiranje mikrohistorija pokojnika čiji životi nisu dobili službenu biografiju. Fotografiranjem propadajućih nadgrobnih portreta i epitafa te naknadnim istraživanjem sitnog tiska i digitaliziranih arhiva, gradi mrežu priča o „malim“ ljudima – radnicima, seljacima, ženama, intelektualcima i migrantima – čiji se tragovi do sada nisu pojavljivali u institucionalnoj historiografiji.

Rasute i potisnute biografske fragmente autorica organizira u svojevrsnu virtualnu enciklopediju ili digitalno groblje, gdje pojedinačni životi postaju ulazi u političku i kulturnu dinamiku 20. stoljeća. Priče partizanki, rudara, iseljenika, samoubojica ili žrtava obiteljskih tragedija otvaraju pitanja klasne, rodne, ideološke i vjerske napetosti, dok se groblja pojavljuju kao mape kolektivnih iskustava graničnog prostora ispunjenog historijskim diskontinuitetima, pukotinama i slijepim pjegama.

Nekropedija pritom koristi suvremene tehnologije – od digitalne kartografije do planiranih QR kodova na samim grobovima – kako bi mikrobiografije povezala s konkretnim mjestima sjećanja i učinila ih dostupnima novim generacijama korisnika. Platforma je zamišljena kao živi sustav koji se može nadopunjavati, preispisivati i čitati u hodu, bliži književnosti nego klasičnim znanstvenim sintezama, te prilagođen ritmovima i navikama digitalnog 21. stoljeća.

Na taj način rad funkcionira i kao nježni otpor povijesnom, profesionalnom i institucijskom nemaru, previdu i zaboravu, koji najčešće brišu upravo rubne, neželjene ili nedovoljno „važne“ živote. Uspostavljajući most između arhiva, groblja i mreže, autorica predlaže model memorijske prakse u kojoj se prošlost ne promatra kao dovršena cjelina, nego kao otvoreno polje za nova čitanja, iskopavanja i solidarnosti s mrtvima i živima.

Program Priče s ruba 2025. sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova.